Narod Simone i narod Severine

Nov 12, 2025

U ponedjeljak je moja sestra u Kristu, draga Simona Mijoković, predstavila svoju knjigu i širom otvorila vrata pred mnogim neugodnim javnim tajnama i istinama:

- “estrada” je fini naziv za prostituciju, manje-više sve naše “zvijezde” možeš kupiti na sat ili noć;

- žene se redovito prisiljava na pobačaj od strane kukavica, najnižeg sloja muškog postojanja;

- većina njih se počne zalagati za “pravo” na ubijanje nerođenih kako bi sebi opravdale svoje pobačaje;

- naše je društvo puno pedofila i monstruma koje uzbuđuje kada im prostitutka dođe - s školskom torbom;

- oko nas je puuuno roditelja koji svoju djecu vole “na papiru”, dok u realnosti nimalo ne brinu za njihovu dobrobit.

I najveća javna tajna i istina:

ISUS KRIST MOŽE RASVJETLITI SVAKI MRAK, OSLOBODITI OD SVAKOG ROPSTVA, ISCIJELITI SVAKU RANU!

Kada sam to napisao na Facebooku, uslijedili su komentari. Stotine komentara.

I dogodio se jedan fenomen: oni najružniji, s najviše osude, vulgarnosti i cinizma prema Simoninom obraćenju nisu došli od ateista, antiteista, komunista ili sotonista. Iako su i njihovi bili odurni, najgori komentari su od ljudi koji sebe nazivaju - vjernicima.

Toliko puni zavisti, gorčine, žuči, arogancije, samopravednosti i samodopadnosti… Ovi “revnitelji” su izvrijeđali obraćenje žene koja je prosula svoje životne tragedije i promašaje pred potpune strance u nadi da će nekima biti na spasenje, da će u njenoj priči naći nadu za sebe. Tipični farizeji, za koje je Isus rezervirao najžešću osudu i najveće uvrede u svim Evanđeljima. Obijeljeni grobovi.

Suočena s tim komentarima, Simona kojoj smo se nekada svi smijali postala je RATNICA. Stala je pred krcatu dvoranu “Vijenac” na Kaptolu i rekla:

“Njega su razapeli, a ja da se bojim nečijih komentara??”

Kakva hrabrost od jedne bivše žrtve silovanja i pobačaja! Od bivše prostitutke i narkomanke! Od bivše starlete i pjevačice! Od osobe čiji je život bio jedna velika tragedija, jedna ogromna rana.

Hrabrost kakve danas toliko nedostaje! I ne samo među laicima, nego i među svećenicima, biskupima, kardinalima… Toliko smo obogaljeni obzirima o tuđim mišljenjima, toliko se kukavički prilagođavamo ovom svijetu da je to gadljivo.

Čitajući te komentare farizeja, došla mi je slika o dva tabora, dva naroda:

Severininom - koji se ponosi svojim grijesima, inzistira u nastavljanju glamuroznim putem u propast slavodobitnim korakom, vrišteći pritom: “Ne sudi!”, i “Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!”

I Simoninom - koji raskajana srca pada na koljena pred Gospodinom i u suzama se kaje za svoje grijehe tražeći milost, jer je svjestan da ga ništa osim Njegove milosti ne može staviti na neki novi, bolji put.

Ja znam u kojem taboru želim biti.

Potičem vas da odete na stranice Verbuma i naručite knjigu. Prvo za sebe, da pročitate kako je Simona tražila ljubav - a našla Ljubav. Kako Bogu ništa nije nemoguće spasiti, ni iscijeliti! A onda kupite još pokoju i poklonite ljudima u svojoj obitelji za koje znate da bi im njena priča bila buđenje.

Svi ih znamo nekoliko.

Mijokovići, hvala vam na vašem svjedočanstvu! Neka vas dragi Bog blagoslovi i čuva, a Astopic neka vam bude na korist barem upola koliko je nama na korist ova predivna knjiga!