Neizborno vrijeme

Dec 06, 2024

Pred nama su predsjednički izbori. No Hrvatska je specifična zemlja pa to ne znamo po kvalitetnim intervjuima s kandidatima, predsjedničkim debatama ni usporedbama njihovih programa, već prije svega po globalističkom kontekstu i anacionalnoj atmosferi koja preuzima one moćnije od političara - dnovinare:

gostovanju djevojke s pentagramom oko vrata na “Nedjeljom u 2”, vješanju antihrvatskih poruka na Trgu bana Josipa Jelačića od strane službeno izabranog glupana godine za 2016. Maria Mažića, nasilnom guranju čedomoraca sa sjevera Hrvatske u kršćanstvo (s kojim Jehovini svjedoci imaju koliko i polo s vaterpolom), pojačanim medijskim istupima provjerenih kadrova a la Tomić, Dežulović, Rudanica, Puhovski, Modrićka…

Kako da se u svemu tome snađe jedan “ekstremni desničar” poput mene (jer čim nisi ljevičar, u Hrvatskoj si automatski ekstremni desničar)?

U nastavku nudim kratku analizu kandidata koji ulaze u moj vidokrug…

DISCLAIMER: dio mojih mišljenja se temelji i na površnom osobnom poznavanju kandidata, a dio čisto na mojoj percepciji njihove javne prisutnosti te ne obvezuje čitatelja ni na koji način - ni da se složi sa mnom, a kamoli da to utječe na njegov / njezin glas krajem prosinca!

Kada bih morao napraviti top listu kandidata koje bih razmotrio da su izbori sutra, ona bi izgledala ovako:

1. Karolina Vidović Krišto

Tomislav Jonjić
Miro Bulj
Mislav Kolakušić.

To je zapravo puno izbora za nekoga poput mene. Neki će reći - i previše, kradu jedni drugima glasove. No s druge strane, nitko od njih nije kandidat kojemu dajem glas s oduševljenjem i mirne savjesti. Ako mene pitate, kada bismo nekako uspjeli pomiješati najbolje strane svih četvero - dobili bismo jednog poštenog konzervativnog kandidata!

Zašto moja lista izgleda baš ovako? Krenimo redom…

Karolina

Odlična! Inteligentna, bistra, ugodna i uhu i oku. Jednog damskog držanja, za razliku od vječito pijane Kolinde. Netko kome vjerujem da zaista živi vjeru koju ispovijeda i drži vrijednosti u koje se zaklinje. Iza nje je jedan vrlo mlaki saborski mandat, ali bez ikakvih negativnih repova. Dobro barata materijom i bila bi odlična glasnogovornica Hrvatske u svijetu.

Ali marketinški dibidus kakvog nema. Jednostavno nema u njoj nimalo konfrontacijske energije koja bi joj omogućila značajniju vidljivost. Natipkavanje pisamaca Plenkoviću ostavlja dojam naivnog povjerenja u korumpirane institucije te uplašenosti i nedostatka volje da uđe u pravu borbu s bilo kim, a kamoli njim ili Milanovićem koji su ipak - htjeli mi to ili NE - jedina dva prava političara u Hrvatskoj.

Jonjić

Čovjek koji mi je djelovao kao netko tko ima šanse postati mini-zvijezdom ovih izbora i odnijeti značajan poraz, jedan koji bi mu omogućio da se otisne u nacionalnu politiku kao bitan faktor. Što bi mu cca 15% glasova sigurno omogućilo. Ima impresivnu biografiju kao branitelj, odvjetnik i intelektualac.

No apsolutno neprezentabilan. Čovjek ne zna odijelo ni izabrati, ni nositi. Kada ga vidiš, doslovno ti dođe da mu kupiš sendvič i pivo. A prvi dojmovi su za jednog predsjedničkog kandidata IZNIMNO bitni! K tome, ostaje nerazjašnjen njegov stav prema HDZ-u, tj. bojazan da bi srce prije ili kasnije odvuklo “dite k materi”. A mi trebamo predsjednika koji će znati kontrolirati najekstremnije ljevičare iz Možemo, ekstremne iz SDP-a, ali i umjerene iz HDZ-a. Ne nekoga koga će emocije iz devedesetih usmjeriti prema caru Anemiku.

Miro

Miro je dobar čovjek. Čovjek iz naroda. Ima stav i oštrinu, koji kronično nedostaju gore navedenima. Napravio je neke odlične stvari kao gradonačelnik Sinja te je jedan od svega par ljudi u Saboru koji nemaju strah od Milanovića i Plenkovića te se u komunikaciji s njima ne raspadnu pod teretom njihove arogancije.

Ipak, istovremeno je Miro vezan uz jednu vrstu političke sekte koja je SVAKI PUT kada je u državi bilo drž’ - ne daj, otrčala pod Plenkijeve skute. Dovela HDZ na vlast ne jednom, već dvaput. Omalovažavala aktiviste kada su u vrijeme C19 sasvim civilizirano i u skladu sa svim zakonima dolazili na vrata stožeraša i ministara. Također, postao je miljenik nekih globalističkih medija kojima do sada nije imao pristup, što je uvijek razlog za sumnjičavost.

Kolakušić

Karizmatičan čovjek. Jedini koji ima ego koji može parirati Milanoviću. Tip koji se drži kao predsjednik i izgleda kao predsjednik. Iza njega je pravi oporbenjački, iako nedovoljno iskorišten mandat europarlamentarca. Vjerojatno će pokušati glumiti hrvatsku verziju Trumpa, nesvjestan da je Trump imao publiku koja je (barem podsvjesno) većinski pro-SAD nastrojena, dok on u Hrvatskoj ima publiku koja je (barem podsvjesno) većinski antihrvatski nastrojena. Ako ne ideološki, onda iz ekonomskih razloga.

S druge strane, nitko nije uspio prosuti toliko političkog potencijala kao Kolakušić. U svega pet godina, lik je iz statusa daleko najpoželjnije udavače domaće politike svojim paranjem oblaka nosom postao tip s kojim nitko ne želi imati posla. S timom od troje ljudi, bez ikakve infrastrukture i jasno određenog profila birača kojima se obraća.

Ostali za mene nisu pretjerano vrijedni spomena.

Primorac je valjda jedini lik u državi koji je njonjaviji od Njonje. Personificirani luk i voda, imam dojam da u restoranu 45 minuta odlučuje između tri jela. A HDZ-ovska pozadina ga ne čini ni promil simpatičnijim.

Kekinka mi djeluje psihički neuravnoteženo sa svojim inzistiranjem na ubijanju nerođenih uvijek i posvuda te oslobađanjem Palestine dok joj kćer istovremeno polazi privatnu školu Bet Israela.

Selak-Raspudić je od jedne konzervativne opcije postala osoba koja leluja između svoje ekipe sa FFZG-a i vrijednosti koje zagovara, između druženja sa Zlojmirom s RTL-a i nedjeljne mise. Potpuno neuvjerljiva.

One nespomenute bih morao ići googlati.

Sve u svemu, da od analiziranog četverca možemo složiti kandidata koji ima: Karolininu inteligenciju i držanje, Jonjićevu biografiju, Mirinu hrabrost, Kolakušićev stav… imali bismo jednog poštenog kandidata.

Ovako se osjećam kao netko tko stoji pred ormarom punim odjeće - i nema što obući.