Ta prosta riječ na "P"

Poduzetništvo.

Neki dan smo supruga i ja odgovarali na pitanja za jedan intervju koji izlazi idući tjedan, a u kojem predstavljamo naš poduzetnički put i Astopic kremu. Vjerujem da će ona revolucionarizirati borbu za zdravlje kože sklone upalama, dermatitisu, aknama... jer sadrži prirodne sastojke i ne sadrži kortikosteroide.

Jedno od zanimljivijih pitanja je bilo: “Što biste poručili mladim poduzetnicima, koji tek kreću u svoju poslovnu priču?”

Moram priznati da sam se zamislio nad tim pitanjem.

Prije svega, jer se sav naježim kad čujem one generičke, New-Age-life-coach-self-help gluposti tipa: “Ne odustaj”, “Misli pozitivno”, Tajna, Vortex i ine gluposti… A onda i jer sam bolno svjestan duboko antiintelektualnog i antipoduzetničkog mentaliteta koji još uvijek kod nas vlada, a posljedica je višedesetljetnog ispiranja mozga socijalističkim izmetom te činjenice da najuspješniji kod nas realno još uvijek jesu produkt korupcije, partijskog nepotizma i krađe - vlastite ili svojih roditelja. Pitanje: “Otkud ti prvi milijun” je možda i veći tabu od onoga: “Gdje si bio ‘91.?”, iako su oba sasvim legitimna.

Od malih nogu nam se agresivno usađuje ideja da biti siromašan znači biti pošten. Također, kod nas su “poduzetništvo” i “lopovluk” praktički sinonimi. I ne bez razloga. No to jest željezna kugla lancem svezana oko gležnjeva mlađe generacije koja nije odgajana u vremenima kada se režim brinuo za sve živo, a na ljudima je bilo da šute, odrade svojih osam sati, pokupe plaću i budu zadovoljni. Došlo je vrijeme kada cronyizam mora postati pravi kapitalizam, a to se prelama upravo na mojoj generaciji.

Stoga sam osjetio veliku odgovornost dati kvalitetan odgovor na postavljeno nam pitanje…

Oduvijek imam taj “poduzetnički svrab”, tu ambiciju da stvaram i živim nadprosječno. Ne samo financijski, nego i poslovnim prilikama, odnosima, blagoslovima… Svjesnost da nisam stvoren kako bih 40 godina išao na posao, plaćao račune i umro (u najboljem slučaju, ako se dokopam mirovine) u relativnom siromaštvu. Iako sam odgajan upravo po tom receptu:

• budi dobar u školi;

• nađi siguran posao;

• radi do penzije.

I prva dva “sastojka” sam osigurao. No usput sam shvatio da je to recept koji nije osigurao miran život ni mojim roditeljima - kako će ga onda osigurati meni, par desetljeća kasnije?? A pogotovo mojoj djeci, koja će živjeti u svijetu potpuno nespojivom s vremenima mojih roditelja??! Shvatio sam da mi moj “siguran” posao ne omogućava život koji želim svojoj obitelji ni sada, a kamoli kada mu ostavim 40 godina svog života pa mi primanja padnu za 2/3 - ako mirovinskog sustava tada uopće bude, u što ne vjerujem.

Zato sam postao obrtnik, a ubrzo nakon toga i poslodavac. Moja supruga je osmislila Astopic kremu ili, bolje rečeno, bila je prisiljena osmisliti ju jer smo se godinama mučili s atopijskim dermatitisom našeg sina. I probali sve kreme, “istovarili” tisuće i tisuće kuna… Sve dok joj jednog dana nije bilo dosta i stavila je u pogon svoje zvanje, kojim se iz moralnih razloga do tada nije bavila: magistre farmacije.

Napravila je kremu koja je našeg Šimuna doslovno spasila svakodnevne muke, a onda smo ju počeli dijeliti prijateljima, poznanicima… I došlo je vrijeme da se potrudimo Astopic učiniti široko dostupnim te je tako krenula naša poduzetnička priča.

Kada bih morao nabrojati sve životne i poslovne lekcije koje sam usput naučio, i sâm bih počeo zvučati kao life-coach-self-help krelac. Stoga ću preskočiti taj dio i zadržati se na nečemu što sam propustio i za čim žalim, a što bih volio prenijeti mlađima koji imaju taj isti “poduzetnički svrbež”, tu ambiciju da stvaraju i da budu svoj gazda.

Što bih napravio drugačije da mi je ova pamet i 20 godina manje?

Samo jednu jedinu stvar (koja je zapravo tri stvari): krenuo bih ranije / riskirao bih više / ne bih toliko gubio vrijeme!

Često se priča o ženskom biološkom satu, no imamo ga i mi muškarci. Ne daje nam Bog slučajno gotovo neograničene resurse snage, energije i izdržljivosti u dvadesetima. To su godine kada bi svi mladi ljudi trebali biti ludo kreativni, ludo hrabri, ludo ambiciozni i ludo marljivi! Imati 300 ideja, započeti 200 projekata i pokrenuti 100 poslova! Pokušati, pasti, pokušati opet, pogriješiti, uložiti, izgubiti, krenuti ispočetka… I da od stotinu poslova njih 99 propadne, otvara ti se mogućnost da od jednoga koji uspijeva sebi i svojoj (budućoj) obitelji stvoriš predivan život, bez svakodnevnih strahova od idućeg računa.

Nema boljeg vremena za to od dvadesetih, kada si možeš priuštiti više rizika, više grešaka, više radnih sati, više stresa, manje spavanja… Već u tridesetima počneš osjećati svaku neprospavanu noć, svako loše ulaganje, svaki izgubljeni sat. A kada dođu djeca i odgovornost za obitelj, manevarski prostor za pokušaje i pogreške se opasno smanjuje.

Iako nikada nisam u tome bio ekstreman, svejedno sam puuuno previše vremena u dvadesetim godinama života potratio na izlaske, igrice, kave, pive… pa i formalno obrazovanje, tj. bubetanje predmeta koji mi nisu donijeli ništa osim bolje ocjene. Ako će koji klinac/klinka ovo čitati, molio bih da primijeti i prvi dio rečenice, ne samo drugi. :D

A onda bih volio da spremi plejku u ormar, izbriše s mobitela SVE aplikacije koje mu/joj kradu puste sate svaki dan, i postavi si ova pitanja:

1. U čemu sam dobar/dobra?

2. Što mogu učiniti da u tome postanem još bolji/bolja?

3. Kako to mogu pretvoriti u posao?

I kada dođeš makar do apstraktnog odgovora - kreni! Ne čekaj savršene uvjete, ni savršene okolnosti. Vrijeme je SADA!

Probudi se ranije, saznaj o tome čime se baviš više, radi dulje, idi spavati kasnije. Stvaraj život kakav želiš već SADA i, uz malo hrabrosti i Božjeg blagoslova, za par godina ćeš imati dovoljno i novca i vremena za sebe, za svoju obitelj, za blagosloviti ljude oko sebe. Mi smo na tom putu sada i jedino žaljenje koje imam (uz sve birokratske, administrativne, porezne terete…) je što nismo krenuli ranije.

Astopic je postao hit čim je izašao na tržište te raste iz dana u dan! Bog nas blagoslivlja nevjerojatnim rezultatima naših klijenata i svakodnevno nam dodaje nove. Stavlja nam na put odlične suradnike. Uvjeren sam da ćemo našom kremom mijenjati živote i pomoći tisućama, a sve uz Njegovu pomoć i na Njegovu slavu! Malo-pomalo, primjerom ćemo mijenjati i te stare, ustaljene sintagme o poduzetnicima kao lopovima i kapitalizmu kao izrabljivanju. Našem Ocu ništa nije ljepše negoli gledati kako njegova djeca pomažu jedna drugima, kako si obogaćuju živote. To znam kao zemaljski, nesavršeni otac.

A kao “stariji brat” mladim poduzetnicima mogu samo reći: budite hrabri i krenite. Vjerojatno ništa neće uspjeti iz prve, sigurno ćete naići na tisuću prepreka, od nekih stvari ćete morati odustati… Ali uz Božju pomoć ćete na tom putu postati ljudi na kakve možete biti ponosni.

Na kakve ćemo svi biti ponosni.